Jako zanimljiv blog (:

Welcome to moj blog

27.05.2009.

ŠTA SAM SVE ''NAUČIO''

Kada mi je profesor zadao ovaj zadatak, i rekao da ćemo ga raditi do kraja ove školske godine, mislio sam da će to biti nešto trivijalno, a ne nešto što će nas natjerati da istinski razmišljamo.  Samo kačenje tog materijala na internet nije uopšte bilo upitno, ali je ono što je slijedilo bilo jako zanimljivo. Podijeljeni smo od strane profesora u grupe, i svaka od grupa je imala zadatak da na jednom času odradi jednu laboratorijsku vježbu tj. da bar pokuša da je uradi ''kako treba''.

Budući da je sve to trebalo pregledati prije nego se eksperiment radi, pokušao sam da sve to što bolje shvatim i da se bolje pripremim  za te časove. Moja grupa, u kojoj su bili Džana i Irma, je krenula od druge vježbe. Reklo bi se jedna lagana vježba za početak. Ali to se nije dogodilo. I ne samo da sam u svoj toj zbrci uništio biretu, nego i eskperiment nije urađen kako treba. Trebalo je izračunati ubrzanje zemljine teže pomoću kapi vode koje bi padale ravnomjerno u neku posudu. Nismo uspjeli da uradimo taj eksperiment kako treba, pa ni sam račun nije bio dobar. Profesor je rekao da nam atmosfera u razredu nije dobra pri izvođenju eksperimenata, a i sami mi nismo bili ozbiljni kada smo ih radili. Šta reći više? Sljedeći eksperiment je također bio jako zanimljiv, trebalo je dokazati održanje mehaničke energije. Ništa prekomplikovano, niti naporno. Eksperiment smo uradili kako treba, ali to sve što smo radili nismo zapisali, niti se nešto dodatno potrudili da sve izgleda kako treba. To se sve tako nagomilavalo, sav taj materijal koji nismo fino i uredno posložili.


A onda... a onda je uslijedilo to da nas je profesor kaznio, dajući svima 2 ili 1 iz svega što smo radili. Ako ništa, bar sam iz toga naučio da sebe ne smijem dovesti u takvu situaciju gdje nema izlaza, niti druge opcije. I to je prošlo, razrednik nam je striktno naredio da se maksimalno uozbiljimo i pristupimo radu. Sljedećih par eksperimenata smo uradili ležerno, i sve ono štoi smo radili sam zapisivao u novu svesku, da se ne bi ono ponovilo ''Kakva je ovo sveska iz fizike?''. Šta sam sve naučio iz toga? Ne znam baš, vjerovatno to da se svemu treba pristupiti s nekom voljom i željom da se to uradi, jer a ko nema toga, džaba sve ostalo... Ako mi nećemo da se uozbiljimo i uradimo kako treba, niko nas ne može natjerati. Prije nego nam je profesor dao te dvice, bio sam (a i svi ostali) neodgovoran, i više mi je bilo stalo do zezanja nego do pravog rada. Mislim da će nam ovaj zadatak pomoći da shvatimo šta smo zapravo radili, i da će nam pomoći da ostatak uradimo kako treba. Odgovornost, želja, volja, trud, pošten rad, sve nam je to trebalo, a to je sve ono što nismo imali. Nije da se žalim, ali mi je sad bar jasno ŠTA smo mi zapravo ovdje htjeli postići, tj. šta je profesor htio da postigne. Sva ta naša ''lijenost'', naš nerad, naša neozbiljnost, to je sve trebalo ukloniti, što je on pokušavao. Moram reći da mu je donekle uspjelo, ali ljudi se teško mijenjaju. Eh šta dalje reći, ipak je bilo onih koji su ovom zadatku pristupili s nekom dozom ozbiljnosti, ali su i oni na kraju popustili.

Sve smo to pokušali da zaboravimo, a i profesor nas je podstaknuo kada je rekao da će 3 zadnja eksperimenta koja ćemo raditi biti i odlučujuća za nas. Rekoh sebi ''To je to, ovo ću sigurno uraditi kako treba'', i bilo je tako kako sam i rekao. Eksperiment određivanja žižne daljine je za mene, a i za moju grupu, sigurno bio jedan od najbolje urađenih. Ne samo da smo ga uradili tačno i precizno, nego su se i naši računi posložili sa računima drugih grupa. Vrh, nema dalje. Uradili smo ga za jedan čas, i sve je bilo uredno smješteno prije nego što je zvonilo... Ja se nadam da će sljedeća dva eksperimenta koja slijede biti kao i ovaj prije, da ćemo uspjeti da ga uradimo kako treba, i prije svega da pokažemo razredniku da i mi MOŽEMO kad hoćemo. Samo je problem taj što se nas zapravo mora natjerati da uradimo nešto konstruktivno, ali hajde... Još jedna bitna stvar koju sam shvatio, i naučio je ta da se možeš, i moraš osloniti na svoju grupu. Eksperiment se neće uraditi sam, niti ga možeš sam uraditi. Njihova pomoć i podrška je jako bitna, asistiranje pri izvođenju je jako bitno. Šta sam još toga naučio? Pa, shvatio sam da je sve ono što je oko nas, sve ono što je u prirodi, jako zanimljivo, i da se može lako pretvoriti u neku zanimaciju, nešto što će nam popuniti naše slobodno vrijeme. A mi zaista imamo previše slobodnog vremena.Određivanje ubrzanja zemljine teže pomoću kapljica? Nešto čega se ja nikada ne bih sjetio, a eksperiment je tako jednostavan i lako se provodi. Ne želim da ne govorim o svim tim silnim formulama i obrascima koji se spominju u eksperimentima, to nije ono što nam je zadano da pišemo. Druge grupe su pomagale onoliko kolike nam je trebalo, razmjena materijala je uvijek bio dobar način da se provjeri tačnost i ispravnost našeg računanja. Biti fleksibilan i snalažljiv je jako bitno. Volio bih da se sve ovo završi kako treba, i da svi shvatimo da je ovo samo bilo malo upozorenje, koje trebamo prihvatiti. Profesor nam je pokazao kako izgleda jedna prava ''sveska'', sa svim detaljima, crtežima, baš je sve bilo urađeno kako treba, precizno i tačno u milimetar.

I kada smo mu mi pokazali naš ''rad'', sve mu je bilo jasno. Šta da očekuje od nas, mi mu donosimo ''otpatke''. Ni ove dvije – tri stranice koje ću napisati neće ništa promijeniti, vjerovatno ih nikada i ne bih napisao da ne moram, ali se nadam da će pokrenuti nešto u meni, da ću se trgnuti iz ovog besposličarenja i početi da radim onako kako sam radio. Bar je to ono što želim, što mi je cilj. To bi bilo ono što sam ja naučio, nada se da vam nije bilo previše dosadno. ;)

 

Sve ovo što mi radimo će proći, i mi ćemo završiti ovu školu, ali ćemo se uvijek sjećati ovih eksperimenata. Njihov cilj je bio da nas uozbilji prije nego što shvatimo da je prekasno.

01.04.2009.

Laboratorijske vjezbe iz fizike za III razred






































15.10.2008.

Njutnovi zakoni



Prvi zakon: Zakon inercije

        Lex I:

    Corpus omne perseverare in statu suo quiescendi vel movendi uniformiter in directum, nisi quatenus a viribus impressis cogitur statum illum mutare.

Telo ostaje u stanju mirovanja ili se kreće konstantnom brzinom ako na njega ne deluje nijedna sila, odnosno je rezultantna suma svih sila na telo takva da se sile potiru.

 

Ovaj zakon opisuje princip inercije i može se iskazati u drugačije. Telo na koje ne deluju sile ima težnju da nastavi kretanje istim smerom i brzinom.


Drugi zakon: Zakon sile

        Lex II:

    Mutationem motus proportionalem esse vi motrici impressae, et fieri secundum lineam rectam qua vis illa imprimitur.

Ovaj zakon opisuje činjenicu da je promena kretanja (što je ubrzanje) nekog tela moguća jedino dejstvom sile i povezuje silu koja deluje na telo sa masom tela i ubrzanjem kojem je telo izloženo.

Veličina sile na neko telo upravo je srazmerna ubrzanju i masi tog tela. Smer sile ima isti smer kao i ubrzanje.

        

gde je F sila, m masa, a ubrzanje.

Treći zakon: Zakon akcije i reakcije

Tekst zakona kako je Njutn zapisao na latinskom je

        Lex III:

    Actioni contrariam semper et ćqualem esse reactionem: sive corporum duorum actiones in se mutuo semper esse ćquales et in partes contrarias dirigi.

Za svaku akciju na neko telo postoji i reakcija. Reakcija je iste veličine ali suprotnog smera.




Ovi zakoni su važeći samo u klasičnoj mehaniki, gde je brzina mnogo manja od brzine svetlosti a masa tela puno veća nego je veličina atomskih delova (elektron, proton, neutron). U slučaju izuzetno velikih brzina, uporedivih sa brzinom svetlosti, ili izuzetno malih masa, uporedivih sa masom atoma, pojavljuju se drugi efekti koji se precizno opisuju zakonima kvantne mehanike. Iz zakona kvantne mehanike se dobijaju Njutnovi zakoni tako što se aproksimira da su brzine beskonačno male spram brzine svetlosti.



Njutnov zakon gravitacije


Njutnov zakon opšte gravitacije glasi:

Između svaka dva tijela (dve tačkaste mase) djeluje privlačna, gravitaciona sila , koja je srajzmerna proizvodu njihovih masa, a obrnuto srazmjerna kvadratu njihovog međusobnog rastojanja.
Gravitaciona sila djeluje duž prave koja prolazi kroz centre dva tijela.




gdje :


    * F je intenzitet (jačina) gravitacione sile između dva tijela
    * ł je gravitaciona konstanta, čest i simbol g
    * m1 je masa prvog tijela
    * m2 je masa drugog tijela
    * r je međusobno rastojanje dva tijela (u idealnom rastojanje između centara dijve masivne sfere)



Kosmičke brzine



Kada bismo iz tačke A, koja se nalazi na nekoj visini h iznad Zemlje bacili tijelo horinzontalno ono bi palo na površinu Zemlje opisujući parabolu. Kada bismo povećali brzinu, njegova putanja bi bila sve ispupčenija, a domet sve veći. A kada bi brzina bila 7,9 km/s, tijelo uopće ne bi palo na Zemlju već bi njegova putanja bila kružnica. Tijelo bi postalo vještački satelit.                                                         

  Kritična brzina v1=7,9 km/s zove se prva kosmička brzina ili brzina

Prva kosmička brzina može se jednostavno izračunati.Pri kretanju satelita oko Zemlje ulogu centripetalne sile ima gravitaciona sila. Neka je poluprečnik Zemlje R, a visina h zanemarljiva u odnosu na poluprečnik.  

 
      

Kada zamijenimo vrijednost za g=9,81 m/      i R=6370 km dobit ćemo da je prva kosmička brzina v1 na maloj visini iznad Zemlje 7,9 km/s

Ako bi se brzina povećavala tijelo bi obilazilo Zemlju po elipsi koja bi bila sve izduženija što je brzina veća. Ako je brzina veća od 11,2 km/s staza prelazi u hiperbolu. Tijelo odlazi u svemirski prostor i postaje satelit (pratilac) Sunca. Brzina od 11,2 km/s zove se druga kosmička brzina

V2=11,2 km/s

Postoji i treća kosmička brzina. To je najmanja brzina koju treba saopćiti tijelu da bi ono izašlo iz zone dejstva Sunca. Pod najpovoljnijim uvjetima ona iznosi 16 km/s.

Četvrta kosmička brzina je najmanja brzina kojom tijelo mora biti izbačeno da bi otišlo izvan zone naše galaksije. Prema proračunu ona iznosi 290 km/s.

Centripetalna i centrifugalna sila

Da bi se neko tijelo kretalo po kružnici potrebna je stalna sila koja će djelovati na to tijelo i gurati ga prema središtu njegove kružne putanje. Svako tijelo koje se giba po kružnici dobiva akceleraciju koja je usmjerena prema središtu kružne putanje. U skladu sa drugim Newtonovim zakonom, na tijelo koje se giba akcelerirano djeluje neka sila napetosti koja ima isti smjer kao i akceleracija. Tu silu zovemo CENTRIPETALNA SILA (lat. centrum = središte, petere = težiti prema središtu).
Dakle, centripetalna sila je sila koja djeluje prema središtu kružne putanje po kojoj se tijelo giba i na taj način sprečava da se tijelo nastavi gibati jednoliko po pravcu. Ona svojim intenzitetom, pravcem i smjerom određuje kružnicu po kojoj će se tijelo kretati.

Napomena:
Centripetalna sila nije neka posebna vrsta sile. Naziv centripetalna sila se odnosi na način na koji djeluje ta sila, a ne na njenu vrstu. Svaku silu stalnog iznosa koja djeluje okomito na smjer brzine i tako uzrokuje jednoliko kružno gibanje zovemo centripetalna sila. Sile takvog djelovanja su npr., gravitacijska, električna, mehanička, itd.

Treći Newtonom zakon , zakon akcije i reakcije, kaže da svaka sila ima svoju protusilu, jednaku po iznosu, a suprotnu po smjeru. U ovom slučaju, centrifugalna sila je protusila centripetalnoj sili.
Centrifugalna sila ne djeluje na tijelo koje se giba, jedina sila koja djeluje na to tijelo je centripetalna sila. Centrifugalna sila djeluje na izvor centripetalne sile pokušavajući ga pomaknuti iz središta kružne putanje.
U primjeru mase na užetu, centripetalna sila, koju uzrokuje uže, gura tijelo prema središtu kružne putanje i tako prisiljava tijelo na kružno gibanje, dok centrifugalna sila, koju također uzrokuje uže, djeluje na to uže u suprotnom smjeru od centripetalne sile, pokušavajući pomaknuti središte kružne putanje, odnosno točku u kojoj je uže pričvršćeno.
Isto tako je pogrešno misliti kako centrifugalna sila omogućava da tijelo odleti sa svoje kružne putanje u trenutku kada se otpusti. Zapravo je "uklanjanje" centripetalne sile uzrok tome što se tijelo nakon otpuštanja užeta nastavlja gibati jednoliko po pravcu. Kada bi u stvarnosti postojala sila koja bi tjerala tijelo da napusti svoju kružnu putanju, tijelo se ne bi dalje nastavilo gibati u smjeru tangente na kružnicu kao što je to slučaj u svakoj situaciji.


Harmonijske oscilacije

Jedno od najprostijih periodičnih kretanja je harmonijsko oscilovanje. Mi ćemo  pojavu harmonijskog oscilatornog kretanja razmatrati na primjeru oscilovanja tijela okačenog o oprugu.

Kada je opruga deformisana (istegnuta ili sabijena) na  telo deluje povratna sila, koja je usmjerena prema ravnotežnom položaju (označen horizontalnom linijom). 

 

Oscilacije su harmonijske ako je povratna sila, srazmjerna udaljenju tijela od ravnotežnog položaja:

 


 

Konstanta k je koeficijent proporcionalnosti, F je povratna sila a x udaljenje od ravnotežnog položaja (elongacija). Znak minus potiče od suprotnog usmjerenja povratne sile i elongacije.

 

U toku oscilovanja tijelo ima brzinu jednaku nuli u krajnjim položajima-kada je opruga maksimalno istegnuta ili maksimalno sabijena. Tada je sva energija sistema skoncentrisana u opruzi, a kinetička energija tijela jednaka nuli.

 

Prelaženje potencijalne energije opruge u kinetičku energiju tijela, i obrnuto, odvijalo bi se beskonačno dugo, da nema gubitaka energije. Oscilovanje kod kojeg nema gubitaka energije zove se neprigušeno. Realna oscilovanja su prigušena. 

 

Broj oscilacija u jedinici vremena sa zove frekvencija - n, a vrijeme trajanja jedne oscilacije zove se period - T. Frekvencija i period povezani su na sljedeći način:

 

 

 

Za harmonijsko oscilovanje, nezavisno od vrste oscilatora važi i sljedeća jednačina:

 

 

 

 

gde je m - masa tijela koje osciluje.



Matematičko klatno

 

 

 

Matematičko klatno je tijelo značajne mase i zanemarljivih dimenzija obješeno o lak neistegljiv konac, koje osciluje u vertikalnoj ravni pod dejstvom gravitacije. Gravitaciona sila (na slici označena plavo) može da se razloži u dvije komponente, od kojih jedna samo zateže konac (označena crveno), a druga, aktivna,  ubrzava tijelo (označena zeleno). Aktivna komponenta ubrzava tijelo ka ravnotežnom položaju i predstavlja povratnu silu. Oscilovanje matematičkog klatna može se smatrati harmonijskim samo u slučaju malih amplituda (ugao otklona ne smije biti veći od pet stepeni). Tada se udaljenje od ravnotežnog položaja i povratna sila skoro sasvim poklapaju po pravcu, suprotnog su smijera i povratna sila je srazmjerna udaljenju.


 


 


 

Animacija


 

Zvuk

Sve pojave koje zapažamo čulom sluha spadaju u pojave zvuka.Preciznije zvuk  nastaje pri sudaru dva ili više predmeta koji pritom emituju energetski talas, a on, opet, izaziva promjene pritiska vazduha koji te predmete okružuje.

Tijelo koje proizvodi zvuk naziva se izvor zvuka.Nauka o zvuku naziva se akustika.Postoje dvije vrste zvučnih talasa:longitudinalni i transferzalni. Longitudinalni talas je talas koji se širi u istom pravcu u kojem se gibaju čestice pri titranju.Dok su transverzalni talasi, talasi koji mogu mogu titrati i okomito na pravac širenja talasa. U plinovima i tečnostima talasi zvuka su isključivo longitudinalni,a u čvrstim tijelima su transverzalni. Zvuk se ne može širiti kroz vakuum.

Zvučni talasi

Zvučni talasi se kroz različite sredine se kreću različitim brzinama.U zraku taj se talas kreće brzinom od približno 300m/s, u vodi se kreće približnom brzinom od 1500 m/s, a u željeznoj žici oko 5000 m/s. Što je materijal gušći, to se zvuk kroz njega prenosi duže i brže. Zvuk je određen, kao i ostali valovi, dvjema fizikalnim veličinama, frekvencijom italasnom dužinom. Broj oscilacija koje materijal čini u jednoj sekundi se naziva frekvencija, oznaka je f, a mjerna jedinica Hz (Herc).

Prema frekvenciji zvučne talase dijelimo na:

  • infrazvuk - ispod 16Hz
  • od 16Hz do 20kHz - ljudske granice osjećaja zvuka
  • ultrazvuk - iznad 20kHz

U osnovi zvučne talase možemo podijeliti na dvije skupine: šumove i tonove. Šum je zvuk koji nastaje nepravilnim titranjem zvučnog izvora pri čemu se frekvencija stalno mijenja, dok ton nastaje pravilnim titranjem zvučnog izvora i frekvencija je stalna.

Zvuci koji se proizvode pravilnim titranjem tijela,pri čemu se frekvencija ne mijenja,nazivaju se tonovi.Veoma čiste tonove proizvodi zvučna viljuška.To je savijena čelična šioka,mesinga i sl. U obliku slova U.Obično se radi pojačanja zvuka rezonancijom,pričvršćuje na drvenu kutiju.Pri oscilovanju ne mjenja se period treperenja krakova viljuške.

Brzina širenja zvuka zavisi od vrste sredine (tvari).Ako znamo kolika je daljina od izvora zvuka (d) i vrijeme (t) koje prođe dok zvučni talasi dospiju do određenog mjesta,onda je brzina prostiranja zvuka (v)  v=d/t

Talasna dužina zvuka određena je količnikom brzine i frekvencije zvuka:  λ=v/t

Koliko je puta viša frekvencija,toliko puta mu je manja talasna dužina u određenoj sredini.

Animacija za Doplerov efekat


Jako zanimljiv blog (:
<< 05/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

"Imaj hrabrosti da budeš mudar, počni, onaj ko odlaže čas kada će započeti valjano da živi sličan je seljaninu koji čeka, da bi prešao reku, da sva voda protekne, a reka teče i nastaviće da teče do večnosti." (Horacije)

"Ko zna da ne zna, najviši je; ko misli da zna, ograničen je. Ko prepoznaje svoju ograničenost, nema granica." (Lao Tze)

"Jedan, mocan, govorio je o nemoci ljudskoj; drugi, nemocan, govorio je o covjekovoj duznosti da ostane covjek." (Meša Selimović)

"Pametni ljudi uče se na tudjim greškama, budale na vlastitim."

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
4677

Powered by Blogger.ba